Booking

Kalendar
ili

14.08.2026.

Neka mjesta postanu dio obiteljske priče mnogo prije nego što shvatimo koliko su nas duboko oblikovala. Za Danielu Konstantin i njezinu obitelj, Baldarin je jedno od takvih mjesta.
Njihova povezanost s kampom započela je 1969. godine i nastavila se kroz generacije, donoseći sa sobom prijateljstva za cijeli život, obiteljske tradicije i uspomene na brojna ljeta provedena uz more.
Priča o mjestu koje je za jednu obitelj postalo mnogo više od kampa.

Početak obiteljske priče u Baldarinu

Za našu obitelj, kamp Baldarin nikada nije bio samo kamp. To je mjesto duboko utkano u našu obiteljsku povijest – mjesto uspomena, prijateljstava, tradicija i emocija koje se protežu kroz generacije. Moji djed i baka, Klaus i Brigitte „Gitti“ Wagner, prvi su put stigli u Baldarin 1969. godine s troje djece. Moja majka, najstarija od njih, tada je imala samo šesnaest godina. U to se vrijeme kamp još zvao Eldorado Akapulka. 

 

Bio je u vlasništvu Nijemca po imenu Hubert, a moj se djed ubrzo aktivno uključio u život kampa te je tih prvih godina, kao Hubertov zamjenik, preuzeo brojne odgovornosti.

Prijateljstva koja traju cijeli život

Svakog ljeta Baldarin je postajao mjesto susreta prijatelja iz cijele Europe – obitelji iz Nizozemske, Čehoslovačke, Slovenije, Njemačke i Belgije vraćale su se iz godine u godinu. Oko šatora, zajedničkih obroka, večernjih razgovora i bezbrojnih ljeta uz more stvarala su se prijateljstva za cijeli život.

Od prvog mjesta za kampiranje do parcele broj 1

U početku je moja obitelj kampirala ispod područja na kojem se danas nalazi pizzerija. Kasnije je moj djed osobno očistio i uredio prostor koji je postao parcela broj 1. Od tada je to postalo naše stalno mjesto u Baldarinu. I danas se ondje još uvijek može vidjeti mali kamen temeljac s inicijalima „K + G 1969“ – tihi podsjetnik na mjesto gdje je započela naša obiteljska priča u Baldarinu.

Mjesto važnih obiteljskih trenutaka

Tijekom godina Baldarin je bio kulisa mnogim važnim trenucima naše obitelji. Moji su roditelji ondje proveli medeni mjesec 1974. godine. Godine 1975. tijekom boravka u kampu saznali su da očekuju svoje prvo dijete. A 1977. godine upravo sam ondje napravila svoje prve korake.

Uspomene stvarane tijekom godina

Poput mnogih obitelji povezanih s Baldarinom, tijekom desetljeća prikupili smo bezbroj priča, uspomena i fotografija. Prije dvije godine, povodom 55. obljetnice naše obiteljske povezanosti s kampom, izradila sam poseban fotoalbum o Baldarinu, ispunjen dragocjenim fotografijama i uspomenama na sva ta zajednička ljeta.

Ljubav prema Baldarinu prenosi se na nove generacije

Danas se ta povezanost nastavlja i kroz novu generaciju. Moj je sin prvi put došao u Baldarin kada je imao samo pet mjeseci i voli ovo mjesto jednako duboko kao i ostatak naše obitelji. Nakon mnogo godina iščekivanja, prošle smo godine napokon ponovno mogli boraviti na parceli broj 1. Za mene je to bio nevjerojatno emotivan trenutak jer to mjesto nosi duh mojih djedova i baka i bezbrižnu sreću ljeta mog djetinjstva.

Mjesto snage, uspomena i povezanosti

Život je našoj obitelji donio teške trenutke i moji se djed i baka na kraju više nisu mogli vraćati u mjesto koje su toliko voljeli. Ipak, Baldarin je uvijek ostao dio njih. Nakon odlaska u mirovinu, ondje su provodili cijele sezone, pronalazeći mir, sreću i istinski osjećaj pripadnosti među borovima, morem i ljudima koji su postali dio njihovih života.

Broj 1 koji je postao dio nje

Za mene je parcela broj 1 mnogo više od mjesta za kampiranje – to je moje mjesto snage, uspomena i povezanosti. Zato sam odlučila sve simbole koji su mi duboko važni objediniti u jednu tetovažu na leđima, tijekom sesije koja je trajala čak 34 sata. Među njima je i broj 1, kao i simboli duboko povezani s Baldarinom i pričom moje obitelji: bijeli creski jelen, plavi Volkswagen Buba, lavanda i ružmarin – mirisi i prizori koji me odmah vraćaju na otok i moje djedove i bake. Jedna nam je fotografija posebno značajna. Svake godine, prije nego što se ukrcamo na trajekt iz Valbiske prema Meragu, fotografiramo se na isti način u luci. Na najnovijoj fotografiji moj suprug i sin stoje zajedno prije nego što nastavimo put prema Baldarinu – nastavljajući tradiciju koja traje već generacijama. Dva galeba na mojoj tetovaži simboliziraju moje djedove i bake, Klausa i Gitti – slobodne, spokojne i zauvijek povezane s mjestom koje su najviše voljeli. Nekako, kada sam u Baldarinu, još uvijek osjećam njihovu blizinu.

Tradicija koja se nastavlja

I tako svake godine nastavljamo odbrojavati dane do našeg ponovnog povratka na mjesto koje će za nas uvijek biti najljepše mjesto na svijetu.

vrh stranice