BOOKING
ili

Povijest otoka Lošinja

Neotkirven do 13. st, Lošinj je bio pomorski grad, povremeno pod vladavinom francuza, i sa svojom vlastitom industrijsko-kapitalističkom infrastruktorom. Danas se Lošinj razvio u turističko klimatsko lječilište zahvaljujući pogodnim klimatskim uvjetima.

Sve je započelo sa 12 hrvatskih obitelji ...

Za razliku od Cresa otok Lošinj je do 13. st. pretežno služio za ispašu stoke, uglavnom ovaca, na njemu nitko nije živio. Prvi stanovnici Lošinja spominju se 1280., kada na područje današnjega Velog Lošinja dolazi 12 hrvatskih obitelji. To je bilo Velo Selo, a kasnije je, vjeruje se, nastalo Malo Selo na području uvale Sv. Martin., jer su i ostala mjesta na otoku bila na istočnoj strani otoka.

Glavno zanimanje ondašnjeg stanovništva bilo je stočarstvo, jer kraj u koji su se doselili nije bio pogodan za razvoj ratarstva. Prvi stanovnici Lošinja znali su samo hrvatski i s Osoranima, tada stanovnicima glavnoga grada, poslovali su uz pomoć tumača. Budući da je Osor bio glavno središte, Lošinj se razvija polako, a intenzivniji razvoj počeo je u 18. st., kada se stanovnici okreću ribarstvu i pomorstvu.

Pomorski grad-država

U to doba snaga Mlečana slabi na tim područjima, a razvija se Austrija te 1717. proglašava slobodnu plovidbu Jadranom. U to vrijeme Mali i Veli Lošinj imaju već 105 trgovačkih brodova, a pred kraj mletačke vladavine 1796. Cres, Mali i Veli Lošinj raspolažu sa 101 jedrenjakom za dugu plovidbu.

Završetkom Požunskog rata 1805. otoci ponovo dolaze pod vlast Francuske. Tada se poboljšavaju gospodarske prilike na otocima: grade se ceste Osor - Cres i Osor - Veli Lošinj, počinje plansko pošumljavanje goleti, razvija se stočarstvo, uređuju kuće, prave rasadnici i sl.

Industrijalizacija i brogodradnja

Sredinom 19. st. Lošinj je već formirana industrijsko-kapitalistička cjelina, grad Mali Lošinj 1844. broji 5300 stanovnika (kao tadašnji Beograd). Grad je imao 6 brodogradilišta, a po broju izgrađenih jedrenjaka duge plovidbe (21 brod) 1868. bio je na drugom mjestu, iza Trsta, u brodogradnji Austro-Ugarske Monarhije.

Vrtoglavi uspon lošinjskog brodarstva i brodogradnje nesumnjivo je jedna od najznačajnijih pojava u povijesti pomorstva na istočnom Jadranu. Ali unatoč tomu zaustavljen je daljnji napredak jer se pojavljuju čvršći i brži čelični parobrodi i tu Lošinj gubi svoje mjesto.

Turizam je prevladao

Međutim, to nije značilo kraj razvoja Lošinja. Lošinj je sa svojom blagotvornom klimom prepoznat kao mjesto pogodno za liječenje bolesti dišnih organa i okreće se turizmu. Jedan je od najzaslužnijih ljudi za to svakako Ambroz Haračić koji je među prvima prepoznao pogodnost lošinjske klime. Njegovom i zaslugom skupine liječnika bečkoga medicinskog fakulteta skrenuta je pozornost svjetske javnosti na Lošinj kao destinaciju pogodnu za klimatsku terapiju.

U tom se smjeru Lošinj razvijao do danas i nastavit će se razvijati kao turistička destinacija.

Povijest kampiranja na otoku Lošinju:
  • kamp Čikat - spominje se još davne 1955. godine kada su na područje šume Čikat dospjeli prvi gosti sa šatorima te uvidjeli prednosti kampiranja u borovoj šumi tik do mora.
  • kamp Baldarin - prvi kampisti bili su gosti iz Maribora koji su stigli 1969.
  • kamp Bijar - zahvaljujući francuskim gostima koji su postavili prve šatore i sagradili sanitarni objekt 1964., kampiranje u Osoru započelo je sa svojom tradicijom. Nakon toga dolaze njemački mladi kampisti.