Projekt označavanja ulica u kampu Čikat

Booking

Kalendar
ili
Dragi gosti, veliki i mali,
 
Pred vama se nalazi popis životinja i biljaka cresko-lošinjskog otočja koje su navedene na tablama za orijentaciju po kampu. Ako slučajno krivo skrenete ili se izgubite, nemojte brinuti! Samo pratite put vaše biljke i životinje koje će vas dovesti do željenog odredišta, odnosno parcele ili mobilne kućice na kojoj ste smješteni. Prilikom dolaska u kamp, predlažemo da upamtite u kojoj je zoni životinje, odnosno biljke vaša parcela ili mobilna kućica radi lakše orijentacije po kampu.
 
Saznajte malo više o biljkama i životinjama koje su navedene na pločama, a koje također možete vidjeti tijekom svog boravka na našem otočju. 
 
Pri odabiru životinja i biljaka za nazive zona u kampu Čikat vodili smo se idejom da to budu životinje koje su možete susreti tijekom boravka na našem otočju. Usprkos naših odabranih samo 10 životinja i 2 biljke, budite sigurni da ćete na cresko-lošinjskom arhipelagu imati priliku vidjeti mnoštvo biljnog i životinjskog svijeta. Na cresko – lošinjskom arhipelagu postoji preko tisuću biljnih vrsta te životinjskih vrsta, a o tome možete više saznatiu nastavku.

MORSKA KORNJAČA

Morske su kornjače jedini gmazovi koji naseljavaju Sredozemno i Jadransko more, na obalu izlaze samo ženke radi polaganja jaja, dok mužjaci ostaju u moru cijeli život.
Jadran je jedno od dva najznačajnija područja ishrane i zimovališta glavate želve u Sredozemlju. Najveću prijetnju morskim kornjačama danas predstavljaju ribarske stajaće mreže kao i ostali ribarski alati – udice, parangali u kojima i od kojih one često stradavaju.
Jeste li znali da u Malom Lošinju postoji oporavilište za morske kornjače?

Da, dobro ste pročitali! Institut Plavi svijet otvorio je 19. srpnja 2013. godine oporavilište za morske kornjače u Malom Lošinju. Oporavilište za morske kornjače smješteno je u rekreacijskoj zoni Hotela Vespera u Sunčanoj uvali na otoku Lošinju dio je mreže oporavilišta za očuvanje morskih kornjača u Jadranu. U oporavilište se dopremaju kornjače koje su nastradale i koje su pronađene na raznim lokacijama, te se tu prati njihov oporavak dok se ne steknu uvjeti za njihovim sigurnim povratkom u more.

U sklopu aktivnosti Oporavilišta organiziraju se i puštanja oporavljenih morskih kornjača u more od kojih se neke opremaju uređajima za satelitsko praćenje čime se omogućava praćenje njihovog daljeg kretanja u svrhu istraživanja. 

Jednu od naših maskota Aquaparka Čikat predstavlja upravo morska kornjača, imena Čika.

OVCA

Domaća životinja grupirana u rod Ovis te pripada porodici šupljorožaca. Razvila se iz divljeg muflona. Četveronožna životinja,  tijelo joj prekriva vuna, biljojed i preživač. Živi u stadu, gospodarska je vrsta koja se uzgaja zbog mesa, vune, mlijeka i sira. Postoji veliki broj pasmina , ali na našim otocima u surovim uvjetima preživljava jedino pramenka.

Otok Cres – dom 'creske ovce'

Ovca je od iznimnog značaja za žitelje creskog otočja od davnina, dok je danas jedan od brendova bogate gastronomske turističke ponude otoka Cresa. 

Prerada vune i izrada odjevnih predmeta bila je na Cresu autohtoni način korištenja vune. Kasnije se ta vuna otkupljivala i slala na preradu u tvornice tekstila. Međutim, posljednjih tridesetak godina prestalo se s otkupom vune i janjećih koža jer je prerada vune u Hrvatskoj, zbog ekonomske neisplativosti, sasvim zamrla.

Na otoku Cresu ima oko 15 000 ovaca i od svake se dobije otprilike 1 kg vune koja se ostavlja razbacana po gromačama, rupama, grmlju ili uz puteve gdje nagrđuje krajolik i zagađuje okoliš. 

U organizaciji udruge Ruta vrši se zadnjih godina prerada ovčje vune od koje se rade otočki suveniri. U našim kampovima gospođa Vesna iz udruge Ruta ima radionicu filcanja vune za djecu i odrasle. Radionice su uvijek vrlo dobro posjećene, a na njima nastaju razni predmeti od vune – ukrasni cvjetići, broševi, itd. Ove godine, tijekom zimskih mjeseci djelatnici naših kampova su u suradnji sa udrugom Ruta izrađivali privjeske za ključeve u obliku obojenih vunenih kuglica koje će se dijeliti gostima kao mali znak pažnje.

Udruga Pramenka iz Orleca organizira u svakog srpnja u Orlecu na otoku Cresu Izložbu creske ovce. U sklopu ove manifestacije organizira se i natjecanje u šišanju ovaca ručnim škarama u muškoj i ženskoj kategoriji, a svi posjetitelji imaju  mogućnost kušati specijalitete pripravljene od creske janjetine. 

Kaže se da je creska janjetina među najboljima, a tajna njenog posebnog okusa je što su creske ovce slobodne i pasu raznolike biljne vrste.  Creska janjetina neizostavna je na otočnim obiteljskim trpezama za blagdane i posebne prilike.

KOZA

Zajedno s ovcama dio su roda koza unutar porodice šupljorožaca. Domaća koza vodi porijeklo od divljih koza. Ljudi koriste kozje meso, kožu, mlijeko (više od ovaca) i vunu. Često ih se naziva i sirotinjskom kravom.

Uzgaja se na otocima Cresu i Lošinju. Na Lošinju postoji veliko stado koza, možda brojnije od bilo kojeg u Istri. Ponekad ih se može vidjeti i kako pasu uz lokalne prometnice, u divljini oko vidikovca na Providenci i na drugim dijelovima otoka, baš kao i ovce.

Poljoprivredna zadruga Loznati bavi se uzgojem koza i ovaca, te u svojoj sirani imaju pogon kapaciteta 500 litara mlijeka dnevno za preradu, a proizvode kiselo mlijeko, sir škripavac, polutvrdi kravlji i ovčji sir, skutu, basu, kajmak, domaće vrhnje i konzumno mlijeko. 

JELEN LOPATAR

Sisavac koji potječe iz obitelji jelena, porijeklom je iz toplijeg istočnog Mediterana. Glavna značajka ovog tipa jelena kod mužjaka su zaobljeni, račvasto prošireni rogovi, dok ženka nema rogove. Jelen lopatar je znatno manji u odnosu na običnog jelena i nije tako oprezan i plah kao obični jelen.
Jelen lopatar je poligamna vrsta te se može pariti sa više ženki odjednom
 
Parenje pada polovicom listopada, kada se lopatari oglašavaju svojom rikom, koja ne podsjeća na riku obična jelena. Rika traje mjesec dana, (od čega 2 tjedna intenzivno).
 
Na otoku Lošinju prevladavaju borove šume, makije i zelene livade posebno na predjelu Punta Križe i kampa Baldarin na kojima ćete vidjeti ovce na ispaši, a znaju prošetati i stada jelena Lopatara. Ponekad znaju doći skroz u kamp, do parcela na kojima su gosti, u nadi da će od njih izvući neku poslasticu.
 
Lošinj i Cres toliko su prepuni divljači da postoji opasnost od nailaska na jelene, pogotovo tijekom vožnje u noćnim satima. 
 

SREDOZEMNA MEDVJEDICA

Dio je porodice pravih tuljana, vrlo slična običnom tuljanu, može doseći težinu i do 320 kg  pri čemu su ženke nešto manje i lakše. Vjerojatno najrjeđi perajar, ali i jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu rasprostranjena je na Atlantiku oko Madeire i Kanarskih otoka te najviše uz obale i otoke Sredozemnog mora. 

U Jadranskom moru poznata je od najstarijih vremena, te su joj nadjenuli i različita imena kao dalmatinska medvjedica, morski fratar, morski čovjek i Adriana. Vremenom niz razloga dovodi do dramatičnog pada brojnosti populacije, ranije je to bio uglavnom izlov u komercijalne svrhe naročito u doba Rimskog Carstva i u srednjem vijeku, a u 20.st ribari ih doživljavaju kao konkurenciju te smatraju da im oštećuju mreže.

Procjenjuje se da ukupna populacija broji nešto manje od 600 jedinki raspršenih na velikom području. U Jadranu danas gotovo sigurno ne postoji autohtona populacija sredozemne medvjedice, nego povremeno pojedine jedinke u Jadran dolutaju iz Jonskog mora. Službeno je zaštićena vrsta  u Hrvatskoj od 1935. godine

Pojavljivanje sredozemne medvjedice u akvatoriju Kvarnera i Kvarnerića prvi puta je zabilježeno u lipnju 2005. godine kada su je istraživači Plavog svijeta identificirali na fotografijama snimljenim u blizini otoka Silbe te kasnije na snimkama HTV-a napravljenim na Malim Srakanama.

Od tada Plavi svijet redovito prati opažanja ove vrste u području sjevernog Jadrana, točnije u akvatoriju od Pule i rta Kamenjak do Raba i Lošinja. 

DOBRI DUPIN

Dobri dupin (Tursiops truncatus) je vjerojatno najpoznatija i najrasprostranjenija vrsta iz skupine dupina (Delphinidae).

Dobri dupin ima vretenasti odnosno hidro dinamičan oblik tijela. Boja tijela varira u nijansama od tamno sive na leđima preko svijetlo sive na bokovima i bijele na trbuhu. Tijekom ljeta kada je temperatura mora visoka trbuh može poprimiti ružičastu boju. Odrasle jedinke dobrih dupina dugačke su između 1,9 i 4 m i teže od 100 do 500 kg. U Jadranu, dobri dupini obično dosegnu do 3 m dužine i teže oko 200 kg. Svakih nekoliko minuta dupini moraju izroniti kako bi udahnuli zrak. Nosni otvor nalazi se na gornjoj strani glave i prekriven je mišićnim zaliskom koji služi kao nepropusni poklopac prilikom urona. U potrazi za ribom dobri dupini se zadržavaju ispod površine mora od 4-7 minuta. Hrane se uglavnom pronađenom ribom i malim lignjama i stoga su često u izravnoj konkurenciji s ribarima. 

Poznati su po svojoj znatiželji zbog čega se mogu zaplesti u ribolovne alate, posebice mreže stajaćice, što je ujedno i najčešći razlog preranog uginuća pripadnika ove vrste. Iako trenutno ne postoji procjena brojnosti populacije na svjetskoj razini, na temelju istraživanja iz zraka, njihov broj u Jadranu procjenjuje se na cca. 10.000 jedinki. Onečišćenje, prekomjerni izlov ribe i uništavanje staništa faktori su za smanjenja brojnosti dobrih dupina i ograničavaju im dostupnost staništa.

Vrlo su inteligentne i društvene životinje koje su ujedno nalaze i na svjetskoj listi ugroženih životinja.

Iako se taj broj čini velikim i često ih se može vidjeti u moru oko Lošinja, oni su ugrožena vrsta u Jadranskom moru. Stoga je osnovan „Plavi svijet“ sa svoja tri programa, znanstveno istraživačkim, edukacijskim i programom zaštite dobrih dupina. Taj se program bavi prikupljanjem informacija o životu ugroženih morskih organizama.

Lošinjski dobri dupini najpoznatiji su jadranski dupini jer njihovo istraživanje traje već tri desetljeća. Cijeli svoj život oni provode u području Kvarnerića a istraživači ih znaju poimence. Lošinjska zajednica dobrih dupina relativno je mala, procijenjeni broj jedinki svega je oko 200. Najstariji dupini Lošinja, kao što su Vivian, Tac i Mida imaju preko 30 godina!

U Velom Lošinju se već gotovo 30 godina svaki prvi vikend u mjesecu srpnju održava Dan dupina, tradicionalna manifestacija kojom se skreće pozornost javnosti na probleme zaštite mora i naravno, dupina. 

Tijekom Vašeg boravka u kampu, ne propustite Dolphin watching tour izlet kojeg možete rezervirati na našoj recepciji. Na izlet u trajanju od 4 sata vode vas iskusni skiperi Plavog svijeta i uspjeh da ćete vidjeti dupine je gotovo pa zajamčen! Ukoliko se to slučajno ne dogodi, imate mogućnost ići besplatno na slijedeći izlet. Nakon izleta možete posjetiti Lošinjski edukacijski centar o moru i naučiti nešto više o tim fascinantnim životinjama.

Drugu od naše dvije maskote Aquaparka Čikat predstavlja upravo dupin koji se zove Čiki. 


MACAKLIN

Macaklini - zaštitni znak otoka Lošinja
Macaklin je zaštićena vrsta guštera koja obitava na otoku Lošinju. Razlikujemo dvije vrste macaklina: kućni macaklin i zidni macaklin. Kućni macaklin ili tarantula noćna je životinja, ružičaste boje prekrivena krljuštima, koje podsjećaju na bradavice. Macaklin je izrazito spretna životinjica, aktivna noću, koja se po sasvim okomitim površinama penje zahvaljujući ljepilicama na prstima. Ovi gušteri kao i ostali gušteri iz porodice gekona nemaju očne kapke. Mijenjaju boju u skladu s okolinom, a kada uđu u kuću postaju prozirni. Njihovo uništavanje je protuzakonito i kažnjivo.
 
Zbog praznovjerja da je macaklin otrovan najveći mu je neprijatelj čovjek. Međutim, ovo je posve bezopasna i neobično korisna životinja jer se hrani komarcima, paucima, muhama i drugim insektima.  Macaklini su gušteri iz porodice gekona. Na Siciliji se kaže da je boravljenje macaklina u nekoj kući ili na nečijoj zemlji znak da je vlasnik dobar čovjek.
 
Tijekom vašem boravka na otoku, u šetnji lošinjskim uličicama tijekom večernjih sati gotovo sigurno ćete ih susresti!

MORSKA ZVJEZDAČA

Morska zvjezdača (Asteroidea)  zapravo je bodljikaš, odnosno morska životinja koja živi na dnu 

Morska zvjezdača pripada skupini morskih beskičmenjaka i bodljikaša, a obuhvaća oko dvije tisuće različitih životinjskih vrsta. Morska zvjezdača ima spljošteno tijelo na kojem se ističu krakovi, točnije njih pet, ali postoje i vrste koje imaju više od pet krakova. Na trbušnoj strani tijela nalaze se usta, a kreću se pomoću nožica koje su međusobno raspoređene na donjoj strani krakova. 

Zvjezdače žive na morskom dnu. Iako se čine nepokretnim kreću se, doduše sporo. Pogonski im je mehanizam hidrauličnog tipa. Zvjezdača se pokreće odguravanjem u valovima stotina tih sitnih nožica kada se napune vodom, a opuštaju kad ona iziđe. Nožice s papulama služe kao škrge, a sustav protjecanja vode služi i za izmjenu plinova, odnosno disanje.

Možemo ih pronaći u morima diljem svijeta, a na Jadranu su najraširenije narančasta križalina, bodljikava zvjezdača i peterokutna zvjezdača. Zvjezdače su istaknuti dio faune Jadranskom mora, zakonom zaštićene životinje.

Zvjezdače su odvojenih spolova. Razmnožavaju se ispuštanjem jaja i spermija u vodu. Nastaju ličinke koje prvo lebde u vodi te se potom spuštaju na dno i pomalo pretvaraju u odrasle životinje. U podmorju oko otoka Lošinja  živi dvadesetak vrsta zvjezdača od kojih su najpoznatije crvena zvjezdača, narančasta križalina, bodljikava zvjezdača, kvrgava zvjezdača, petokutna zvjezdača, tvrda ljubičasta zvjezdača i zmijača.

Znate li da morske zvjezdače imaju oči?
Nalaze se na kraju svakog kraka, ali njihov vid je vrlo slab, vjeruje se da vide oko 200 piksela, vjerojatno dovoljno samo da u grubo ocrtaju rubove morskog dna. 
 
A evo i još nekih zanimljivosti o morskim zvjezdačama koje zasigurno niste znali: 
  • Morske zvijezde nemaju mozak, ali ni krv.
  • U krakovima im je živčani sustav, a njihova “krv“ je filtrirana morska voda.
  • Živi u morskim dubinama, ali voli prošetati do plićaka i obale.
  • Iako djeluje bezopasno, ustvari je pravi grabežljivac, kojeg se najviše boje školjke.
  • Ostane li bez jednog kraka, na mjestu starog ubrzo izraste novi.
  • Neke morske zvijezde čak mogu obnoviti cijelo tijelo iz komadićka kraka.
Vrlo je velika mogućnost da ćete prilikom ronjenja naići na njih, sa obzirom da su zakonom zaštićene, preporučujemo da ih ne mičete vani na površinu.

BJELOGLAVI SUP

Bjeloglavi sup (lat. Gyps fulvus) je vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova te je zakonom zaštićena vrsta. Bjeloglavi supovi izrazito su kolonijalne ptice i mogu se gnijezditi u kolonijama koje u svijetu broje čak do 150 parova. Bjeloglavi supovi su ujedno i jedna je od najvećih ptičjih vrsta u svijetu, a najveća u Hrvatskoj, s rasponom krila od 240 do 280 cm, visinom do 110 cm i masom odrasle jedinke koja varira od 7 do 12 kilograma.

Supovi su dugovječni, u zatočeništvu mogu živjeti do 40 godina, a u prirodi kraće. Hrane se isključivo strvinama velikih i srednjih sisavaca te nikada ne jedu živi plijen. Supovi se na kvarnerskim otocima najčešće hrane strvinama ovaca koje slobodno pasu otočnim kamenjarskim pašnjacima. Zbog toga se može reći da u ekosustavu imaju ulogu „higijeničarske službe“ jer na taj način sprječavaju potencijalno širenje zaraza. Bjeloglavi sup jedna je od najvećih ptičjih vrsta u svijetu, a najveća u Hrvatskoj, s rasponom krila od 240 do 280 cm, visinom do 110 cm i masom odrasle jedinke koja varira od 7 do 12 kilograma.

Danas se bjeloglavi supovi u Hrvatskoj još jedino gnijezde na kvarnerskim otocima Cresu, Krku, Prviću i Plavniku pa se njihova populacija nerijetko naziva i kvarnerskom. Kvarnerska populacija danas broji oko sto parova. 

Iako bjeloglavi supovi žive i u drugim državama svijeta, u Europi primjerice u Španjolskoj, Francuskoj Italiji, Srbiji, Grčkoj, Bugarskoj, kvarnerska populacija jedinstvena je u svijetu jer se ptice ovdje gnijezde na liticama neposredno iznad mora, a u drugim zemljama pretežno u planinskim područjima.

Mladi supovi, nakon prvih letova, kratko se zadržavaju na Kvarneru. Odlaze na „lutanja“ po Europi, čak i Africi, a oko svoje četvrte ili pete godine, kad postanu spolno zreli, ponovno se vraćaju na kvarnerske litice kako bi našli stalnog partnera i savili gnijezdo. Supovi svoje gnijezdo promjera od 60 cm do 1 metra svijaju na kamenim policama. Grade ga oba roditelja, a ženka u razdoblju od prosinca do siječnja snese samo jedno jaje promjera oko 10 centimetara o kojem se zajednički brinu. Supovi su, kao i neke druge vrste ptica, doživotno vezani uz svojeg bračnog partnera.

Bjeloglavi sup Oštro s otoka Cresa tijekom petogodišnjeg lutanja prevalio je 18 tisuća kilometara. Više tisuća životinja, prije svega mladih, prezimljavaju u Africi do koje stižu prelijećući Gibraltar i Bospor. Pri tome dolaze na jug do Senegala, Malija i Nigera, kao i Sudana i Etiopije.  Leti brzinom i do 120 km/h, iako prilikom potrage za hranom obično jedri, bez mahanja krilima, brzinom od 40-60 km/h. 

U mjestu Beli na otoku Cresu u bivšoj zgradi lokalne osnovne škole djeluje Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove. Svakako preporučujemo posjet centru!

LAVANDA

Lavanda ili lavandula dolazi od rimske riječi lavare što znači prati, to je biljka iz roda Lavandula L. unutar kojeg se nalazi 39 vrsta. Samonikla grmovita biljka prepoznatljive ljubičaste boje otporna je, prekrasna i mirisna, raste diljem naše obale, čak i na teško dostupnim mjestima.

Lavanda je popularna biljka koja se često sadi i u vrtovima jer privlači pčele i leptire, što pomaže pri oprašivanju drugih biljaka koje rastu u njezinoj blizini. Kako bi uspjela, lavanda treba mnogo sunca, dok joj je voda manje potrebna.

Kroz povijest se lavanda često upotrebljavala kao sredstvo za pranje lica, tijela i rublja, a zbog svojeg mirisa i eteričnih ulja cijenjena je i kao ljekovita biljka. Njezina blagotvorna svojstva u narodnoj medicini iskorištavala su se jednim dijelom pripremom čaja koji smiruje tegobe poput probavnih smetnji, prehlade i grčeva u mišićima, a služila je i kao pomoć kod problema s dišnim sustavom. 

Eterično ulje lavande još se uvijek često upotrebljava kod glavobolja te opeklina i sličnih kožnih problema. Ulje lavande je idealna prva pomoć. Ono ima isto djelovanje kao alkohol, ali ne peče. Dokazano je kako lavanda ima smirujuće djelovanje te se može koristiti kao sredstvo protiv nemira i anksioznosti. 

Lavanda se znala dodavati u jastuke ili piti kao čaj prije spavanja kao lijek za nesanicu. Čaj je također dobar protiv nadutosti i želučanih tegoba.

Lavanda je rasprostranjena cijelim našim otočjem, a Lošinj je otok koji posebno lijepo miriše. Nezaobilazna lokacija tijekom posjeta Lošinju je i Miomirisni otočki vrt (površine 3551 m 2) koji prikazuje cijelo bogatstvo mirisa. U vrtu raste preko 250 samoniklih biljnih mirisnih vrsta zbog kojih cresko lošinjsko otočje ovako divno miriše! Također, osim male suvenirnice, u vrtu je moguće i pojesti nešto od lokalne gastronomske ponude, kao i kupiti autentične suvenire. Miomirisni vrt je savršeno mjesto za opuštanje stoga ga obavezno posjetite!

U wellness ponudi hotela grupe Jadranka možete pronaći razne tretmane za opuštanje bazirane na upotrebi kozmetičkih proizvoda od lavande. Ubrani prije cvatnje, svježi ili pak osušeni listovi lavande u gastronomiji se upotrebljavaju kao začin jelima od ribe ili janjetine.

Obitelj Velčić iz Cresa ima polje lavande skriveno nedaleko od prometnice koja povezuje trajektno pristanište Merag sa Cresom. Kako bi požnjeli oko tisuću grmova lavande pomažu im prijatelji. Lavandu destiliraju u destileriji u  Martinšćici kod obitelji  Kučić gdje dobivaju eterično ulje i hidrolat. Osim toga rade i macerat od lavande, vrećice sa suhim cvjetovima i bukete. Posebno drag proizvod im je  »Mirisni privjesak« koji se sastoji od vunenog filcanog cvijeta i bočice eteričnog ulja, a osmislili su ga zajednički s Vesnom Jakić iz udruge Ruta.


MIRTA

Mirta (Mrča, lat. Myrtus), manji rod iz porodice mirtovki kojemu se danas pripisuju dvije vrste, obična mirta (Myrtus communis) iz europskog dijela Mediterana i saharska mirta Myrtus nivelii iz sjevernog pustinjskog dijela Afrike.
Plodovi mirte su jestivi, a okus je slatkast, ali smolast. Destilacijom (destilerija OPG Gverino Kučić u Martinšćici na otoku Cresu) mladih listova mirte dobiva se eterično ulje koje se primjenjuje u tretmanima aroma terapije koje možete pronaći u ponudi naših wellness centara.  
 
Mirta je jedna od 50 000 biljaka koje krase naš kamp Čikat.
 
Zimzelena i grmolika biljka česta je pojava na otoku Lošinju. Krase ju bijeli cvjetovi i plavi sitni plodovi. Mirta je samonikla biljka jestivih plodova koji dozrijevaju u jesen kada nema zeljastih biljaka. Prerađena u sok, kompot ili marmeladu, predstavlja energetsku rezervu za zimu. Bogata je ugljikohidratima te ima visoku energetsku vrijednost. Zbog toga se često u vremenima oskudice na otoku koristila sušena i samljevena kao nadomjestak za krušarice te se s malo kukuruza mijesila u tijesto za kruh. Mirta je jedan od osnovnih otočkih začina, također je jedna od biljki koja se može koristiti protiv «popularne» bolesti 21-og stoljeća- stresa. Štiti i jetru od velikog djelovanja toksina i lijekova.
Tijekom boravka na otoku možete nabrati bobice mirte i sami napraviti liker prema slijedećoj recepturi:
LIKER OD MIRTE 
Sastojci: 50 dag zrelih bobica mirte, 1 l alkohola (90%), 40 dcl vode, 40 dag šećera ili 50 dag meda. Priprava: Plodove mirte oprati u vodi. U tamnu staklenku uliti alkohol, staviti plodove i ostaviti u tekućini 30 dana. Plodovima dodati alkohol toliko da ih prekrije. Ocijediti tekućinu kroz sito, a plodove lagano pritiskati kako bi izašao sok. Procijediti kroz gustu gazu ili platneni ubrus. Kuhati tri minute vodu i šećer te ohladiti. Sirup dodati s alkoholom, uliti u boce i začepiti. (recept Adrijano Nikolić)
 


vrh stranice